.jpg)
Tratinčica, tihi glas prirode koji svjedoči o ljepoti, cvjetić skromne
ljepote stvoren za oko koje traži nježnost i za srce kojem treba toplina....
The daisy, the quiet voice of nature that testifies to the beauty of the world, a
flower of modest beauty created for the eye that seeks tenderness and for the
heart that needs warmth....
U svakom od nas živi tihi glas čežnje - za blizinom, razumijevanjem, nježnošću. Ponekad nismo sigurni čuje li nas itko, osim valova koji nas nježno dodiruju...
Ova pjesma je za sve one koji se još nadaju, još traže, još postoje....
In each of us lives a quiet voice of longing - for closeness, understanding, tenderness. Sometimes we are not sure if anyone hears us except the waves that gently touch us...
This song is for all those who still hope, still seek, still exist....
I tuga i čežnja
Jesam li očajna
iako to promatrač
ne vidi?
Jesam li poražena
iako lađe mog svijeta
još nisu potonule?
Jesam li tu
bez bliskosti i ljubavi
za kojom tragam?
Zaista,
je li osamljen čovjek tu?
Je li vidljiv svojim poznanicima
barem kao odraz u mutnom staklu
svoje izgubljenosti?
Promašenost vrišti.
Prisutnost boli.
Ali čežnja za životom koji se smije
još uvijek postoji.
I želi.
I nada se.
I čezne za prijateljem.
Oh,
hoće li me vidjeti
ako pokleknem
i izgubim svu snagu?
Ako izgubim glas?
Kad možda očajna,
u slobodnom padu,
budem mogla samo šaptati?
Sorrow and Longing
Am I desperate
even if no one can see it?
Am I defeated even if the ships
of my world
haven't sunk yet?
Am I here
without closeness or love
I still search for?
Really,
Is s lonely person truly here?
Is he visible
to those who know him,
at least as a blurred reflection
in the
glass of his lostness?
Misplacement screams.
presence hurts.
But the longing
for a life that laughs
still remains.
It wants.
It hopes.
It longs for a friend.
Oh,
Will someone see me
if I collapse
and lose all strength,
if I lose my voice,
and maybe - in free fall,
desperate -
I could only whisper?
💗
Comments
Post a Comment